Mirko Gasparić 
Europsko društvo doživjelo je mnoge zapanjujuće promjene i razvoje tijekom kasnog 19. stoljeća.
S jedne strane, industrijska revolucija nastavila je poticati ogroman rast proizvodne proizvodnje u europskim zemljama, jačajući tako njihova kapitalistička gospodarstva; s druge strane, nasljeđe Francuske revolucije uvelike je potaknulo i motiviralo europske ljude da traže više prava i slobode u svojim građanskim životima, što je dovelo do brojnih sukoba i sukoba između različitih klasa društva, kao što se vidi u revoluciji 1848.Mnoge pojave u to vrijeme, na pr. imperijalizma, mogli bi se onda pripisati tim temeljnim uzrocima. Prije svega, razdoblje od kraja 19. do početka 20. stoljeća bilo je obilježeno oštrim političkim i društvenim promjenama.
Među različitim povijesnim izvorima koji odražavaju stvarnost ovog doba su “Komunistički manifest”, “Rudnici kralja Salomona” i “Sve je mirno na zapadnoj fronti”, da spomenemo samo neke. U ovom ću radu ukratko raspravljati o kontekstima koji doveli do nastanka ovih dokumenata, kao i njihov sadržaj i značaj, a zatim pokušati uspostaviti poveznicu kojom su ti izvori međusobno povezani.Na kraju, na temelju ovih rasprava, dat ću generalizaciju situacije u Europi u to vrijeme i proširiti se na druge događaje ili činjenice koje nisu obuhvaćene ovim izvorima.
Slijedeći kronološki slijed, prvo proučimo “Komunistički manifest”.
Ovo remek-djelo napisano uoči europske revolucije 1848. godine najugledniji je socijalistički dokument svih vremena i predstavlja prekretnicu u povijesti misli. Karl Marx, autor, započeo je knjigu poznatom generalizacijom da je “povijest svih dosadašnjih društava povijest klasne borbe”. Ovih trinaest riječi služe kao bit i sam temelj Manifesta. Ono što Marx ovdje tvrdi jest da su neprestani sukobi i sukobi između suprotstavljenih klasa u različitim povijesnim vremenima bili glavne snage koje su tjerale društvo naprijed. Dao nam je mnoge primjere: “Slobođan i rob, patricij i plebejac, gospodar i kmet, cehovski majstor i kalfa, jednom riječju, tlačitelj i potlačeni, stajali su u stalnoj suprotnosti jedan s drugim…” i nastavio reći da bi rezultat bio “borba koja je svaki put završila ili revolucionarnom rekonstitucijom društva u cjelini ili zajedničkom propašću sukobljenih klasa.” U to povijesno doba kada je Marx živio, klasa radnih ljudi, ili “proletera” kako ih je on označio, strahovito je porasla u smislu svog broja i političkog utjecaja, zahvaljujući industrijskoj revoluciji koja je omogućila ovaj razvoj. “Proleteri” i kapitalisti (“buržoazija”) postali su vidljivo suprotstavljeni jedni drugima, u čemu su buržuji preuzeli kontrolu nad sredstvima za proizvodnju i koristili se ovom dominantnom moći da iskorištavaju proletere; proleteri su se, s druge strane, pobunili i borili za veće plaće i više prava od svojih tlačitelja. Marx je vjerovao da će to na kraju dovesti do svrgavanja klase buržuja i formiranja novog tipa “komunističke zemlje” kojom upravlja jedina klasa proletera. Zapravo, čak bi i proleteri prestali postojati jer u toj utopističkoj državi više ne bi bilo klasne razlike. To bi doista bila fantastična ideja o kojoj možete sanjati, a upravo je ta otmjena ideja kasnije dovela do stvaranja mnogih komunističkih zemalja ili socijalističkih vlada diljem svijeta u 20. stoljeću. Tako smo vidjeli koliki je veliki utjecaj imao na svijet.
